A znate li, dragi moji malisani, sta je najgore u citavom njihovom komplotu ?
Ismijavanje !
Ima li ista gore, – pitam ja vas, sarajevsku djecicu – , nego kada vas neko kulturno i ekonomski tlaci, kada vam taj neko u isto vrijeme sprema masovni pokolj, i kada se taj neko povrh svega sa svim tim izigrava, smijuci se nama, zrtvama, u lice ?
Naime, nemojte misliti da ste samo vi u procesu kompletne i planificirane degeneracije ; mozda i jos vise od vas su u tome procesu vasi roditelji i vase bake i dede.
A njih degenerise ista skupina bitangi koji degenerisu i vas ; i njima se, nazalost, kako rekoh, ta skupina bitangi bez prestanka u lice smije ; ta skupina su, opet, – sarajevski cifuti !
Vi tada jos niste bili rodjeni kada su, uoci onog rata, ‘’nadrealisti’’, ‘’audicije’’, razni muzikanti i glumci, na drzavnim medijima, – koji su onda bili i koji su i danas, kompletno u rukama cifuta, dakle zla -, redovno plazili jezik svojim buducim zrtvama, djeci Sarajeva i vasim roditeljima…
Kada su zatim njihovi komplici u politici zapoceli rat, ovi barbari, koji vole kada ih se naziva kulturoloski radnici, su se vecinom isparili iz Sarajeva ; a oni koji su ostali u ratu su uzivali sve privilegije koje cifuti obezbjedjuju svojim pascadima na terenu : oni nisu ratovali, njihovi podrumi su bili puni klope, oni su zivjeli i kretali se u zonama Sarajeva koje su bile relativno postedjene ratnih dejstava …
Helem, kada se rat smirio,- ’’oni’’, ‘’umjetnici’’ – su se kolektivno, jos vise nego ranije, angazovali u ismijavanju vasih roditelja.
Ja stvarno ne znam kako vasi roditelji sami vise to ne provale…
Ja ne znam, ustvari, uopste kakvi su to roditelji koji bez ikakve reakcije posmatraju, – izmedju ostalog -, kada se cifut Adi Sarajlic pred kamerama ( koje su mu vasi roditelji kupili ) izigrava sa izgladnjelom djecicom, ili kada recimo provocira mentalno oboljelu zenu u setnji carsijom…
.